Matija Gočmanac (21) spustio je “rampu” i na utakmici protiv Partizana. Maksimalan fokus svih 90 minuta, pet odbrana i netaknuta mreža. Sjajni golman Vojvodine ima iza sebe sezonu u kojoj je doživeo potpunu afirmaciju.

Nastavak prvenstva doneo je dva remija Vojvodine – kako ste zadovoljan tim učinkom?

– Bez obzira što smo imali dve izuzetno teške utakmice jasno je da ni ja, a i niko u klubu nije zadovoljan. U svaku utakmicu ulazimo s namerom da pobedimo, ali očigledno da u prva dva meča nismo bili dovoljno dobri da to i ostvarimo. Verujem da ćemo u sledećoj utakmici ostvariti pobedu i da ćemo započeti pobednički niz – počeo je priču Gočmanac.

U meč protiv Partizana ušli ste motivisani, odigrali izuzetno ofanzivno drugo poluvreme, ali izostala je pobeda. Šta je moglo da bude bolje?

– Svakako da smo bili motivisani, to se ne sme uopšte dovoditi u pitanje, to se podrazumeva. Raduje me što se videlo da smo drugo poluvreme bili ofanzivniji jer to govori da smo više želeli pobedu od njih i da nismo kalkulisali. Falilo nam je malo mirnoće u samoj završnici da osvojimo sva tri pobeda. U fudbalu je uvek, kako god to zvučalo, najteže dati gol.

U situaciji „1 na 1“ fantastično ste reagovali i sprečili Zubairua da postigne gol… Kako je izgledalo iz vašeg ugla?

– U suštini sam samo radio svoj posao. Situacija definitivno nije bila laka i moj prvi zadatak je da zadržim pribranost i da u što kraćem vremenu analiziram situaciju gde se nalazi protivnik, gde su moji odbrambeni igrači, da li da izlazim ili ne itd. Mislim da sam doneo dobru odluku što se tiče pozicioniranja i na kraju sam pročitao nameru Partizanovog napadača.

U prvom delu sezone imali ste niz od 415 minuta bez primljenog gola – potpuno iskoristili šansu koju ste zaslužili vrednim radom i opravdali poverenje svih u klubu.

– Iskreno, zaista sam prezadovoljan svojim učinkom, ali i svestan kroz šta sam sve prošao da bih došao ovde. Nikako ne smem da se opuštam jer konkurencija za poziciju “br. 1” je izuzetno jaka. Dragan Rosić i Ranko Puškić su fenomenalni golmani i jedni iz drugih izvlačimo maksimum. Znam da imam još prostora za napredak i svakodnevno se maksimalno trudim da budem najbolja verzija sebe. Što se tiče podatka da nisam primio gol 415 minuta biću iskren i reći da nisam znao za to. Uglavnom se takve informacije vezuju za golmana i odbrambenu liniju, međutim, naša odbrana kreće od napadača i svi smo jednako važni u tom lancu.

Sledi gostovanje Železničaru, može li to da bude početak serije pobeda?

– Istinski verujem u to. Mislim da smo u obe prethodne utakmice bili bolji od naših suparnika, ali nismo uspeli da trijumfujemo. Trebalo bi da u toj utakmici imamo kompletniji sastav, a ja mogu da obećam da ćemo kao i uvek dati sve od sebe da dođemo do pobede.

Podrška navijača bila je ogromna, uprkos neverovatno hladnom vremenu… Koliko vam znači „vetar u leđa“ sa tribina?

– Navijači su zaista bili sjajni. Sve tri naše tribine su nam davale neverovatnu energiju tokom čitave utakmice i bili su uz nas do poslednjeg zvižduka sudije. Želeo bih ovom prilikom da im se zahvalim na podršci, posebno imajući u vidu vremenske uslove. Takođe bih želeo da ih pozovem da dođu i u Pančevo i da nam pomognu da zajedno osvojimo prva tri boda u drugom delu sezone.

Video kada dajete dres mališanu posle meča sa Radničkim videlo je gotovo 500.000 ljudi. Momenat kada kreće mališan da vas zagrli, nakon što ste mu dali dres izuzetno je emotivan…

– Znam koliko je meni značilo kada mi neko od mojih “idola” posveti bilo kakvu pažnju, tako da sam slab na naše najmlađe navijače. Videlo se na njemu koliko voli Vojvodinu i mogu samo da kažem da mi je bilo veliko zadovoljstvo da baš njemu poklonim dres. Drago mi je što je velika gledanost videa i iskreno se nadam da će možda baš taj video privući neke nove klince na stadion – zaključio je sjajni golman Vojvodine.