Omladinska škola Vojvodine bila je i biće fabrika talenata, ali i mesto formiranja i sazrevanja budućih uzornih građana ovog društva.

Duško Grujić, direktor Omladinske škole postavio je sistem koji ima dvostruku ulogu: edukaciju mališana i njihov fudbalski razvoj. O svim detaljima se pažljivo vodi računa, jedan od onih koji imaju izuzetno važnu ulogu u celom procesu je Laza Lazarević, sekretar Omladinske škole i neko ko je na raspolaganju u svakom momentu svim fudbalerima, trenerima i zaposlenima… A, njih i te kako ima..

– Imamo registrovanih 370 mališana u svim uzrasnim kategorijama. Od mlađih poletaraca 2016. godište, pa sve do omladinaca 2006. godište. Sa svim tim generacijama radi 60 trenera, glavni, pomoćni, kondicioni, zatim imamo trojicu analitičara koji su jako bitni za omladinsku školu, doktora, naravno pomoć i doktora Borka Vukosava iz prvog tima i sve ljude zaposlene u našem Sportskom centru koji svakodnevno brinu da dobijemo najbolje moguće uslove za rad – počinje priču Lazarević.

Sistem koji postoji u Vojvodini otvoren je za sve talentovane dečake iz celog regiona.

– Za svu decu iz Srbije, ali i regiona, imamo obezbeđen smeštaj u Sportskom centru. Prvi tim nam je ustupio mesta, pa trenutno imamo 31 mladog fudbalera koji je trenutno u našem hotelu. Tu ne dovodimo decu ispod 15 godina, nego tek kada upišu srednju školu… Tu smo da im pomognemo za sve školske obaveze i usmerimo na put o značaju obrazovanja, koje je uz njihovo vaspitanje naša najvažnija misija. Iz svega toga izlaze kvalitetni ljudi, a naravno deo njih se ostvaruje i u fudbalskoj karijeri.

Maksimalno strpljenje, kvalitetan rad i podrška, to su neki od ključnih detalja u procesu koji postoji u Omladinskoj školi Vojvodine.

– Mi smo Vojvodina, imamo svoj način rada kako se bavimo decom i trudimo se da budemo sve bolji. Kod nas nema precrtavanja dece, niti toga kada dođe neko dete, sklanjamo neko drugo… Iz najmlađe generacija 2016. do omladinske selekcije doći će 90 odsto klinaca. Čuvamo ih, dajemo im šanse, imamo individualne treninge, vodimo računa o svakom segmentu u njihovom odrastanju i fudbalskoj priči.

Ponos “srpske Atine” se ponaša gospodski i ne otima mlade fudbalere drugim, uslovno rečeno “manjim klubovima”.

– To ne postoji u Vojvodini. U slučajevima kada imamo talentovanog klinaca kojeg želimo da vidimo na našim treninzima – kontaktiramo klub, predstavimo se, pitamo za dolazak deteta na probni trening. Ne otimamo, ne zovemo roditelje, to se ne radi kod nas. Posle dogovora sa klubom dete dolazi na probne treninge u trajanju od pet dana, ima smeštaj, obroke, maksimalne uslove i nakon toga pravi se izveštaj i donosi odluka.

Prioritet je želja da svi talentovani klinci dođu u svoju Vošu i da osećaju emociju i pripadnost klubu.

– Potpuno smo posvećeni vrtićima i osnovnim školama na teritoriji grada, ali i šire… Šaljemo naš autobus po mališane u vrtićima, dolaze kod nas u Sportski centar gde im organizujemo upoznavanje sa Vojvodinom, pričamo im o klubu, pokazujemo pehare, zatim imamo i trening gde kroz igru decu približavamo sportu. Posle ih uz poklone ispraćamo iz naše baze. Obilazimo u škole po celoj Vojvodini, bili smo u deset gradova, svi treneri idu i održimo javni trening u tom gradu, u školi, gde se osnovci upoznavaju sa Vojvodinom i kako se trenira i napreduje kod nas u klubu. Prvi tim, naravno, redovno ide po školama, deli ulaznice i poziva sve da dolaze na stadion. Ponedeljkom uveče imamo otvorene trening gde nam dolaze deca iz cele Vojvodine i šire… – zaključio je Lazarević.